21. Novembar. 2011.

Komisija za jednakopravnost spolova, Odbor za povratak izbjeglih i raseljenih lica i Odbor za rad i socijalnu zaštitu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH u saradnji sa TPO Fondacijom Sarajevo, uz podršku Norveške vlade, na zajedničkom sastanku održanom 21.11.2011. godine,  razmatrali su:

- Razvijanje mjera za aktivno trzište rada sa fokusom na žene - povratnice.

Na osnovu člana 66., 74. i 77., a u vezi s članom 50.  Poslovnika Predstavničkog/Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, ova radna tijela podnose Domu sljedeći:

I Z V J E Š T A J                                                       

Predsjednica Odbora za rad i socijalnu zaštitu, gđa Besima Borić, autorica projekta, prezentirala je brošuru pod nazivom Socijalna uključenost povratnica – Razvijanje mjera za aktivno tržište rada sa fokusom na povratnice, istraživanje, kao i mjere predviđene za poboljšanje stanja u ovoj specifičnoj oblasti. Akcentiran je niz podataka o trenutnom stanju u procesu povratka i zapošljavanju s naglaskom na povratnice, kao i o mjerama koje treba poduzeti da se povratnice brojnije i trajno zaposle. Naglašena je važnost svih mogućnosti integracije povratnica na tržište rada i adekvatnih mjera i preporuka koje će to pratiti, kako bi se pružile iste šanse i ženama i muškarcima.

U sklopu preporuka, koje mogu djelovati na realizaciju bolje integracije povratnica na tržištu rada, istaknuta je važnost donošenja zakonske regulative na svim nivoima, potreba pojednostavljivanja administracijskih barijera, smanjenje visokih kamata (krediti), suzbijanje sivog tržišta, donošenje gender senzitivnih budžeta, usklađivanje privatnih i profesionalnih obaveza, potreba edukacije, bolje organiziranje uslužnih servisa u lokalnim zajednicama i slično.

Prezentaciju na temu Primjeri dobre prakse zapošljavanja žena predstavila je ovom prilikom predstavnica Federalnog zavoda za zapošljavanje, gđa Velida Draško. Naglašeno je da je tržište rada loše, raste postotak nezaposlenosti (veliki postotak nezaposlenih žena s VSS), budžeti službi (biroi) za zapošljavanje su preopterećeni. U oblastima gdje ima posla na tržištu potrebno je pristupiti rodno ravnopravno, te obavljati edukacije u skladu s potrebama tržišta rada.

U vrlo širokoj raspravi učestvovala je većina prisutnih.

Zaključeno je da istaknute principe podrške rodnoj ravnopravnosti s ciljem bolje integracije povratnica treba podržati i u narednom periodu stvarati pretpostavke za realizaciju iznesenih preporuka.

U istraživanju su predložene su i prezentirane mjere za državne, entitetske i kantonalne vlade, parlamente i skupštine:

  1. Stvarati zakonske pretpostavke kako bi se pojačao nadzor nad provođenjem zakona koji obezbjeđuje potpunu eliminaciju diskriminacije na osnovu spola u svim oblastima života i rada;
  2. Preciznije zakonski regulirati status povratnika i povratnica, dužinu trajanja tog statusa, obaveze nadležnih organa u oblasti socijalnih i ekonomskih prava;
  3. Pojednostaviti sve administrativne procedure oko ostvarivanja prava povratnika, uz stvaranje obaveze nadležnim organima i službama na aktivno poduzimanje mjera;
  4. Stvoriti zakonske pretpostavke za obavezno prijavljivanje slobodnih radnih mjesta u službe zapošljavanja;
  5. Jačati kadrovske i druge kapacitete službi za zapošljavanje i drugih vladinih službi;
  6. Stvoriti zakonske pretpostavke za ograničavanje kamata na kredite namijenjenje za projekte zapošljavanja i samozapošljavanja;
  7. Zakonski regulisati socijalno i zdravstveno osiguranje uposlenih u poljoprivredi;
  8. U kontinuitetu radititi na suzbijanju sive ekonomije;
  9. Obezbijediti dosljedno praćenje realizacije svih donesenih programa zapošljavanja, uključujući i programe za specifične kategorije;
  10.  Provesti aktivnosti na uvođenju gender senzitivnih i odgovornih budžeta.

Predložene su i  mjere za kantonalne i općinske vlasti i službe za zapošljavanje:

  1. Stvarati pretpostavke za usklađivanje privatnog i profesionalnog života;
  2. Obezbijediti potpuno informiranje povratničke populacije o svim pravima i mogućnostima u svim oblastima, a posebno u oblasti zapošljavanja;
  3. Napraviti socijalnu kartu povratnika u lokalnoj zajednici i obezbijediti bazu podataka o domaćinstvima i njihovim potrebama;
  4. U lokalnim službama zapošljavanja obezbijediti podatke o broju i obrazovnoj strukturi povratnika i povratnica;
  5. Obezbijediti prekvalifikacije i potrebne obuke povratnica u skladu sa zahtjevima tržišta i mogućnostima za samozapošljavanje;
  6. Obezbijediti kreditne linije za samozapošljavanje žena, sa prihvatljivim kamatama i vremenom otplate;
  7. Obezbijediti podsticajne mjere u vidu nepovratnih sredstava za projekte u poljoprivredi, turizmu, porodičnom biznisu, za nabavku sredstava za rad kao i proces rada;
  8. Obezbijediti cjelovite projekte u oblasti poljoprivredne proizvodnje, od pretpostavki za početak preko distribucije do konačnog plasmana proizvoda.

Istraživanje je ponudilo i  mjere za lokalne vlasti, obrazovne institucije i specijaliziran nevladin sektor:

  1. Obezbijediti edukaciju žena povratnica, naročito mladih, o načinu pravljenja aplikacija za projekte, kao i edukaciju o načinu osnivanja sopstvene firme;
  2. Obezbijediti udruživanje žena u uslužne i socijalne servise radi pružanja usluga čuvanja djece, brige o starima, čišćenja kuća i sličnih poslova;
  3. Stvoriti  pretpostavke za udruživanje u zadruge;
  4. Stimulirati oblike ženskog okupljanja u udruženmja i NVO;
  5. Uključiti žene u savjete mjesnih zajednica i različite oblike lokalne samouprave, komisije općinskih vijeća  i skupština opština, savjete roditelja u školama i sl.

Prisutni su imali priliku prodiskutirati i prezentirane preporuke za realizaciju

predloženih mjera:

  1. Zakoni iz oblasti rada i zapošljavanja u BiH su, uglavnom, u visokom stepenu usklađeni sa međunarodnim obavezujućim dokumentima. Problem nastaje u implementaciji zakona. Stoga je potrebno uspostaviti efikasan sistem kontrole i praćenja implementacije zakona, što podrazumijeva jače inspekcijske službe, dobro kadrovski i materijalno opremljene, kao i jednostavnije pokretanje prekršajnih postupaka i efikasnije kazne. To, također, podrazumijeva i izmjene entitetskih zakona o inspekcijama, kao i kaznenih zakona.
  2. Zakonima o raseljenim osobama, povratnicama i izbjeglicama u BiH, FBiH i RS date su slične definicije ovih pojmova kao i obima prava koja ostvaruju za vrijeme utvrđenog statusa. Nije dovoljno preciziran ni ujednačen pojam povratnika, odnosno, naročito obim prava i dužina korištenja istih. Bilo bi potrebno precizno regulirati obaveze nadležnih organa kao i povratnika, instrumente za izvršavanje tih obaveza i obezbijediti potrebnu infrastrukturu naročito u općinskim, odnosno opštinskim službama, a potom i kantonalnim i entitetskim organima.
  3. Poznata je činjenica da je ostvarivanje bilo kojeg prava koje ostvaruju raseljene osobe i povratnici u bilo kom dijelu BiH vezano za kompliciranu administrativnu proceduru i veliki broj „papira“ koje su ljudi u obavezi izvaditi i predočiti. U komunikaciji sa zanteresiranim  čuje se da to često postaje uzrokom da ljudi samo djelomično ostvare svoja prava ili, ponekad, odustaju od njih. To je osnovni razlog zašto bi bilo potrebno pojednostaviti  administrativne  procedure. Ovo se može uraditi i izmjenom lokalnih uputstava i ne mora biti pitanje promjene zakona na višim nivoima, što je najčešće dugotrajna i komplicirana procedura.
  4. Zakoni u oblasti i zapošljavanja nisu striktno obavezali poslodavce, javne i privatne na obavezu prijavljivanja slobodnih radnih mjesta, što bi obezbijedilo bolji uvid u mogućnosti zapošljavanja i samim tim veće mogućnosti za otklanjanje još uvijek prisutne diskriminacije po osnovu spola. Stoga je potrebno ovu obavezu regulirati  u entitetskom zakonodavstvu, kao i zakonima u DB.
  5. Službe za zapošljavanje na svim nivoima u BiH treba osnažiti kadrovski tako što će imati posebne osobe koje će se baviti pitanjima pune integracije rodne ravnopravnosti u zapošljavanju, kao i osmišljavanju projekta koji će biti specifično usmjereni na zapošljavanje žena, kao i žena  povratnica. Isto vrijedi i za druge vladine specifične urede gdje bi vladini savjetnici pomagali povratnicima iz dijaspore da se integrišu i da na profitabilan način ulažu. Savjetnici mogu biti osobe koje su i same živjele u dijaspori. Osim toga, svi uposleni moraju proći bar elementarnu obuku o pitanjima rodne ravnopravnosti.

6.Visoke kamate su svakako uzrokom smanjenog korištenja kredita bez kojih se teško može započeti bilo kakav ozbiljan posao, jer povratnici i povratnice teško da imaju vlastitog kapitala (osim dijela povratnika iz dijaspore). Potrebno je donijeti zakon kojim će se ograničiti gornja granica kamata i time obezbijediti povoljnije uvjete za korištenje ovih sredstava.

7.Poznato je da veliki broj žena - povratnica uposlen u poljoprivredi i to najčešće u najmu, sezonski ili trajno, ali neprijavljene i bez mogućnosti ostvarivanja socijalnih i drugih prava. Potrebno je povoljno i adekvatno zakonski regulirati pitanja socijalnog i zdravstvenog osiguranja i za samostalne poljoprivrednike kao i za radnike i radnice u ovoj djelatnosti.

8. Siva ekonomija je ogroman problem u BiH. Žene su unajvećem dijelu uposlene baš na sivom tržištu. U tom smislu je potrebno pooštriti zakonske odredbe, kao i inspekcijske ovlasti i kontrole koje bi uveliko smanjile ovaj prostor za prevaru i države i ljudi.

Zakonske sankcije i njihova primjena moraju biti mnogo oštrije i efikasnije.

9. Zanimljivo je da u BiH uglavnom nema praćenja realizacije dogovorenog niti sankcija za nerealizirano. Mnogi projekti i programi postaju sami sebi svrha, jer rijetko postaju predmetom analiza u stepenu realizacije i naročito efektima. Vlade i parlamenti na svim nivoima bi morali u kontinuitetu pratiti i analizirati utvrđene  politike i konkretne planove i programe (npr., obavezno bi Parlament BiH morao redovno godišnje analizirati realizaciju GAP BiH).

10. Budžet je najvažniji vladin instrument, jer se bez finansijskih sredstava ne mogu uspješno implementirati politike. Promatrajući jedan budžet, može se bez problema procijeniti koliko je vlada sama po sebi demokratična, koliko su joj važni principi osnovnih ljudskih prava, koji su joj prioriteti, što smatra osnovom za razvoj, kako podržava razvoj i, pored mnogih drugih elemenata, može se saznati i koliko je vlada gender osjetljiva, odnosno koliko drži do principa ravnopravnosti spolova. Gender budžetiranje odnosi se na analizu uticaja stvarnih vladinih primanja i potrošnje na žene i djevojčice u odnosu na muškarce i dječake. Ono ne zahtijeva odvojene budžete za žene, niti ima za cilj samo povećanje potrošnje na specifične programe za žene. U BiH smo tek na početku kreiranja svoje prakse, modela i specifičnog puta ka rodno osjetljivim budžetima, koji treba da budu prilagođeni trenutnoj političkoj, kulturnoj, socijalnoj i svakoj drugoj situaciji.

11. Neusklađenost privatnih i profesionalnih obaveza je čvrsto uzrokom apstinencije žena sa tržišta rada, te bi u ovoj oblasti trebalo stvarati brže pretpostavke kroz otvaranje vrtića, pomicanje radnog vremena, obezbjeđivanje subvencija za boravak djece u vrtićima, pristupačnost socijalnim i drugim servisima i slično.

12. Interesantno je da veliki broj povratnika i povratnica nemaju puni uvid u prava koja im obezbjeđuju zakoni, a isto tako ni u mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja. Pomoć se prvenstveno doživljava kao humanitarna pomoć, a ne nužno kao podrška održivom povratku. Dakle, pomoć nije predstavljala podstrek za povratak. Stoga je potrebno, putem biltena, povremenih sastanaka u mjesnim zajednicama i općinama, kao i putem lokalnih i drugih medija, obezbijediti da sve potrebne informacije stignu do svih povratnika i povratnica.

13. Jedan od velikih problema jeste i nedostatak potpunih informacija o ekonomskom i socijalnom statusu domaćinstava u lokalnim zajednicama i šire. Čak ni komšije često ne znaju sa kakvim se sve problemima nose povratničke porodice. Zato bi bilo neophodno uraditi mini socijalne karte koje bi u nastavku poslužile za kreiranje konkretnih vidova pomoći u zapošljavanju, kao i drugih vidova socijalne i druge pomoći domaćinstvima.

14. Bilo bi potrebno unaprijediti statistike nezaposlenih u službama za zapošljavanje na način da se, uz već poznate kategorije, dodaju i podaci o povratnicima i povratnicama. Ovo bi bilo potrebno i moguće uraditi u lokalnim službama za zapošljavanje. Kako je u posljednjoj reregistraciji raseljenih identificiran i broj i obrazovna struktura raseljenih, ovaj posao je time uveliko olakšan.

15. Jedna od slabijih karika u dosadašnjim naporima rješavanja pitanja nezaposlenosti u BiH jeste neusklađenost obrazovne strukture registriranih nezaposlenih i zahtjeva tržišta rada. Ovo su ogromne mogućnosti i potrebno je obezbijediti institucije za brže i kvalitetne prekvalifikacije i dodatne obuke. Specifično, lokalno se može lakše napraviti uvid u ponudu i potražnju i obezbijediti ženama-povratnicama potrebne kvalifikacije i samim tim i konkurentnost za određene poslove.

16. Ulaganjem određenih budžetskih sredstava i pronalaskom zainteresirane banke, moguće je obezbijediti subvencioniranje kamata na kredite namijenjene, specifično, zapošljavanju i samozapošljavanju povratnica. Ovakav vid pomoći uz obezbeđivanje višegodišnje otplate, uveliko bi pospješio aktivizam radno sposobnih aktivnih i neaktivnih povratnica i u urbanom i u ruralnim dijelovima BiH.

17. Već postojećim projektima zapošljavanja i samozapošljavanja povratnika, koji se realiziraju putem zavoda za zapošljavanje i resornih ministarstava, treba dodati liniju specifično namijenjenu ženama-povratnicama. Ova sredstva bi trebalo namijeniti kupovini sredstava za rad, ali i obezbjeđivanju procesa rada i proizvodnje, nabavke sjemenskog materijala, kao i plasmana proizvoda.

18. Veliki problem u razvoju poljoprivrede, kao grane koja pruža velike mogućnosti zapošljavanja povratnika i povratnica, sigurno je nemogućnost plasiranja viška proizvoda. Potrebno je osmišljavati projekte poljoprivredne proizvodnje koji bi podrazumijevali cijelu liniju, od ideje za proizvodnju do konačnog plasmana proizvoda. Ovakve projekte bi morale osmišljavati resorne službe i ministratsva, i, korisnici i korisnice projekta ne bi bili ostavljeni sami sebi. Udruživanje rada i sredstava bi pojačalo odgovornost svih subjekata u lancu. Ovo se odnosi i na moguće  projekte u turizmu, porodičnom biznisu i slično.

19. Treba imati na umu da među povratnicima ima i mladih, i žena i muškaraca zainteresiranih i za povratak i za počinjanje biznisa. Njima je potrebna dodatna edukacija o načinima aplikacije za sredstva koja se nude u različitim projektima. Isto tako je potrebno pomoći mladim ljudima  u osmišljavanju vlastitih projekata za otvaranje vlastitih firmi. Pored obrazovanja, potrebno je ponuditi i više radne obuke, te poboljšati opću stručnost i kompetentnost mladih bh građana. Ovakve vrste edukacija mogu se obaviti u specijaliziranim NVO, agencijama, ili kroz projekte javnih službi za zapošljavanje.

20. Moguće je uspostaviti uslužne servise u kojima bi žene povratnice udruživale svoj rad i na organiziran način pružale usluge u čuvanju djece, čišćenju kuća, njezi starih i iznemoglih, uređenju i održavanju bašte i vrta, i slične usluge. Servisi bi bili  jednostavno organizirani i obezbijedili bi samoodržanje. Ovakva vrsta usluga bi morala biti registrirana u lokalnoj zajednici i biti podržana i, za početak, subvencionirana od nje.

21. Udruživanje u zadruge je model koji može da se uspostavlja u onim sredinama gdje postoji mogućnost okupljanja proizvođača sličnih proizvoda i gdje postoje u blizini krupni sistemi koji omogućavaju kontinuiran i siguran otkup proizvoda. Na taj način bi se mogla pospješiti proizvodnja mlijeka, voća, jagodičastog voća, povrća, ljekovitog bilja, žitarica, gljiva i sličnih proizvoda i, što je vrlo važno, bila bi obezbijeđena distibucija i plasman proizvoda.

22. Članstvo i aktivitet u različtim ženskim i mješovitim udruženjima i nevladinim organizacijama veoma je važno u sveukupnom osnaživanju žena za uključivanje u društveni život i izgradnju i profiliranje sopstevne ličnosti. Stoga je važno u svakoj sredini obezbijediti uvjete za rad ovakvih organizacija i kroz budžetsku potporu i kroz afirmaciju aktivnosti i dostignuća.

23. Uključivanje povratnica u život lokalne i šire zajednice iznimno je značajno za ukupnu integraciju u tokove života u zajednici. Najjednostavniji način takvog uključivanja su izbori u savjete mjesnih zajednica, savjete roditelja u školama, kao i rad u različitim komisijama općinskih vijeća i skupština općina. Ovo, također, treba da bude osmišljena strateška aktivnost lokalnih zajednica i političkih partija koje u njima djeluju.